Monday, December 27, 2010

Escapism (Eng)


iliti bjezanje od stvarnosti je vid prebacivanja paznje na stvari koje nam pruzaju ugodnost i uzivanje, izbjegavajuci tako tesku stvarnost iz svakodnevnog zivota. To moze biti zdravo ili nezdravo u zavisnosti od toga da li smo cisto na kratko pobjegli od depresivne stvarnosti ili kao ekstremna forma bjezanja od stvarnosti, postali opsesivni i totalno peceli ignorisati stvarnost. Zdravo bjezanje od stvarnosti je najcesce i prvi stadijum s obzirom da ono postaje ovisno. Ne vjerujete? Pa sjetite se tetrisa ili pasijansa na racunaru. Pomislite na omiljeni tv show, dnevnik, surfanje internetom, chat, pa i facebook... Bjezanje od stvarnosti nudi nam mogucnost da se ne osjecamo pod stresom citavo vrijeme. Medjutim kada bjezanje od stvarnosti postane zarazno, mozemo dozivjeti gomilu novih problema koji pokrecu lancane reakcije kao sto je ovisnost (droga, alkohol, cigare...), prekid veze, otkaz sa posla, usamljenost... Neki teoreticari, sociolozi, psiholozi, smatraju da je i religija neki vid bjezanja od stvarnosti, utjeha... Dakle kroz istoriju covjecanstva, covjek je imao stalnu teznju i potrebu da makar za kratko pobjegne od stvarnosti koja je nekada ni manje ni vise nego okrutna.

Naravno, ne mislim posvetiti vrijeme pisanju teksta o tome kako je neko popio casu pica ili zapalio cigaru. Sve je to dio necijeg prava dokle god ne ugrozava ono tudje. Sta je to toliko strasno kod bjezanja od stvarnosti onda?

Dijete je nekada odrastalo po uzoru na starije. Vjerovali ili ne, isto tako i u danasnja vremena dijete odrasta. Proba prvu "pljugu", prvu "pivu"... Medjutim, mi zivimo u trendu "napretka", sve napreduje, idustrija, tehnika... Napreduju i poroci. Cesto roditelji bivaju ocajni jer ne mogu uciniti nista da zastite svoju djecu od poslijedica tog napretka. Kada vam se dijete vrati iz skole, mozda ste nekada primjetili da je agresivno, pa cak i ono najmirnije dijete? Bez obzira na kucni odgoj i teznje roditelja da usmjeravaju svoju djecu, i drustvo je bitan faktor.
Kada vam dijete podje u srednju skolu, biva sve svjesnije drustva oko sebe. Imaju potrebu da se iskazu. Neka biraju da se iskazu u sportu, neka u umjetnosti, neka u znanju... Medjutim u danasnja vremena sve je vise djece koja odu onim putem koji sigurno ne prizeljkujemo. To je put kriminala i put droge... Zasto? Mnogi se ugledaju na drustvo vide to kao olicenje uspjeha. Kako doci do onog dobrog auta iz magazina ili sa interneta? Kako da se dopadne nekoj djevojci/momku? Kako biti kao pjevac ili pjevacica? Kako biti poznati glumac? 
Frustracija... Nemogucnosti... Sve to radja depresiju ili bijes. Depresiju ili bijes...Depresiju ili bijes...

Vase dijete raste dalje. Sta cemo za posao? Frustracija... Nemogucnosti... Sve to radja depresiju ili bijes. Depresiju ili bijes...Depresiju ili bijes...

Idemo dalje, stizu izbori... Radja se nova nada. Ovaj je dobar! Ma ne ona je bolji izbor!
Frustracija... Nemogucnosti... Sve to radja depresiju ili bijes. Depresiju ili bijes...Depresiju ili bijes...

Ne glasas? Zasto? Frustracija... Nemogucnosti... Sve to radja depresiju ili bijes. Depresiju ili bijes...Depresiju ili bijes...

Savremeni zivot nudi rijesenja. Psihoterapija, prozak, godisnji odmori, soping, novi auto, novi kompjuter...

Sranje! Pa mi zivimo u Bosni! Nema para, nema terapije!
Frustracija... Nemogucnosti... Sve to radja depresiju ili bijes. Depresiju ili bijes...Depresiju ili bijes...

Vjerujem da ste osjetili nekada taj proljetni nemir, tu slabost, smjenu godisnjih doba... Nesto vam smeta ali to nesto ne mozete definisati. Nedostatak vitamina... Da to je to! Neki vitamin nedostaje! Vitamin koji bi covjek odvojio, odlijepio od stvarnosti, poveo ga u bolju stvarnost!
Ne, to nije bajka, to nije san. To je stvarnost. Stvarnost je da ne mozete sami. Stvarnost nije vasa privatna svojina, stvarnost je i komsija, stvarnost je i onaj sto vas nervira kao i onaj sto vas raduje. Mjenjanje vase stvarnosti lezi u mjenjanju drustvene stvarnosti zar ne? Dakle zajedno sa drustvom i VI mozete promjeniti stvarnost.

Ali sta je drustvo? I onaj sto me raduje i onaj sto me nervira? Drustvo je ono sto vas okruzuje. Znaci, pasos, viza i bjezi? Mozda. Nekome da ali ne mogu svi. Medjutim, svi mogu mjenjati drustvo u kome se nalaze. Danasnji sistem je smanjio te mogucnosti. Svojim ignorisanjem sistema, dosli smo u poziciju da je iz dana u dan, nasa mogucnost promjene sve manja i manja...

Dakle mjenjajmo sistem, ali zajedno!

No comments:

Post a Comment