je bio najpoznatiji vođa robova u istoriji rimske države. Kao običan rob, brzo je uočen i otkupljen od strane vlasnika škole gladijatora. Tako je Spartak bio treniran za zabavljača Rima, u surovim borbama koje su često bile na život i smrt.
Postoje razne teorije šta je uslovilo taj događaj, međutim, ono što je važno je to da je Spartak podigao bunu te su ga ostali gladijatori pratili u pobuni. Isprva su napadali manje farme i plantaže pljačkajući i pridružujući si oslobođene robove. Tako je njihov broj narastao i preko impozantnih, za tadašnje vrijeme, 100000 vojnika - gladjatora! Rim je u nekoliko navrata pokušavao da uguši ovu pobunu, međutim, Spartak je uvijek uspjevao da uništi vojsku koju su slali na njih, koristeći jako bitan MOMENAT IZNENAĐENJA. Spartak se time istakao kao jako dobar taktičar.
S obzirom na gubitke u vojsci i gubitke kroz pljacke, Rim je odlučio da pošalje jače vojne snage. Ovaj puta su glavni generali bili Crassus (Krasus) i Pompei (Pompej) koji su ujedno bili među najmoćnijim ljudima tog vremena. Pompej je trenutno bio u Spaniji sa svojom vojskom dok je Krasus bio bliži samom Rimu. Ova dva generala nisu bila u pretjerano dobrim odnosima a s druge strane obojica su željeli slavu samo za sebe. Tako je Krasus pohitao sa svojim snagama protiv Spartaka i njegove armije gladijatora i robova. S druge strane, Spartak je imao problem unutar svoje vojske. Dosta njih je imalo porodice, bilo je starijih i djece. Dobar dio njih je želio da se skrasi. Tako su Galske vođe odlučili da se odvoje i povedu svoj narod nazad u Galiju i ponovo zasnuju miran život. Spartak je znao da od toga nema ništa, međutim nije se vrijedilo protiviti. Podjelivši snage, našli su se u problemu. Krasus, koji ih je krenuo za njima nabasao je na Gale. Bitka je bila strašna. Slabije naoružani i bez taktičkih savjeta Spartaka, Gali biše pobjeđeni i pobijeni!
Spartak se povlačio na jug italije napravivši dogovor sa gusarima (jedini brodovi koji su mu tada bili na raspolaganju) da ih prevezu na Siciliju. Naravno, kada su stigli na sam “špicu italijanske čizme” (Regium), od gusarskih brodova nije bilo ni traga ni glasa! Spartak je bio prevaren. Za to vrijeme, Krasus sa svojim snagama ih je pratio u stopu. Shvativši prednost svog položaja, nije se žurio (čak postoji teorija da je on platio gusarima da odustanu od pogodbe sa Spartakom) već je odlučio da rasporedi svoje snage duž čitavog kopna zatvarajući tako put Sprataku i gladijatorima. Spartak je tada već bio svjestan svoje pozicije kao i svi ljudi oko njega. Pokušao je da pregovara sa Krasusom ali ovaj nije za to htio ni da čuje. Bili su svjesni da postoji sada samo jedan put a to je borba pogotovo zato što je znao da Krasusu u pomoć stiže iPompej sa svojom vojskom. Međutim, ovdje više nisu imali prednost u odnosu na Rimljane, nisu mogli iskoristiti moment iznenađenja, morali su direktno napasti bolje naoružane i oklopljene vojnike. Postoji više teorija šta se tada desilo ali ono što je sigurno je da su gladjatori u toj bici izgubili jako puno ljudi (oko 55 000). Najgore su prošli zarobljeni robovi, njih 6 000 je bilo obješeno duž puta da služe kao primjer. Sam Spartak se smatra ubijenim u toj bici mada niko nikada nije pronašao njegovo tijelo. Nekolicina robova koji su se uspjeli probiti, raštrkali su se kojekuda i nisu pretstavljali nikakvu pretnju za Rim.
Bez obzira na krajnji ishod, tj. neuspjeh ove pobune, Spartakova pobuna je korištena kao primjer mnogih ustanaka u svijetu. Nekoliko je ključnih razloga za neuspjeh ovoga ustanka. Najvažnije je istaknuti sledeće:
1. Razdor sa Galima te njihovo otcjepljenje. Ovime su robovi izgubili oko 30000 boraca i to uglavnom treniranih gladijatora. Rimljani su tu lakše pobjedili same Gale a potom Spartakov ostatak robova.
2. Dogovor sa gusarima. Spartak je vjerovao pogrešnim ljudima i previše se oslonio na takav dogovor.
3. Ono što je najvažnije, Spartak je doveden u situaciju da se bori POD PRAVILIMA koji su odgovarali rimskoj vojsci. Morao je da bori klasičnu bitku na bojnom polju bez velikog taktiziranja, bez ikakvih prednosti na svojoj strani. Pored toga Rimljani su bili dobro opremljeni, disciplinovani, oklopljeni, veterani te vrste ratovanja. Malo je bilo vojski koje su parirale tadašnjoj rimskoj legiji.
Šta MI možemo naučiti iz ovog primjera? Prije svega, čovjek kao pojedinac, te mala grupa ljudi su kao kap kiše u moru! Nemaju baš velike šanse za uspjeh. Dakle treba se UDRUŽIVATI, SPAJATI INTERESE pa makar ih sveli na one osnovne!
Pored spajanja, bitno je istaći da je jako teško pobjediti protivnika ako se boriš u okviru njegovih pravila igre. VAŽNO je izaći iz tih okvira i boriti se PO SVOJIM pravilima, važno je nametnuti SVOJA pravila i svoj ritam.
No comments:
Post a Comment