Wednesday, December 29, 2010

Glasanje, budale vjerovanje



Nekidan, zapoceh dijalog sa jednom prijateljicom (koja je znacajno starija od mene), onako, onlajn, kako se to danas sve cesce radi... Odprilike, poenta dijaloga je da, tako bar moja prijateljica misli, da mladi ljudi odustaju, da se predaju, da ne glasaju. Moze biti da mladi ljudi odustaju. Vidim dosta njih. Vidim da se okrecu drogi, alkoholu... Vidim ih kako izgubljeni traze zivotne ciljeve na tribinama, navijajuci a onda praveci razna sranja da bi na kraju najebali pod batinama revnosne policije... Sudske tuzbe tu necemo ni pominjati, nebitno je. I tako je ova drzava dovoljno korumpirana da novinari, najveci poltroni u drzavi, nece niti istraziti slucaj. Bas zato nije vazno spomenuti koliko tatinih i maminih sinova nece odgovarati za vandalizam... Taj momenat je nebitan. Bitan momenat je to da ti mladi ljudi nisu bas odustali, ali ne vide nacin da nesto promjene. Upadnu u drustvo, copor... Copor, horda, daje snagu, jaca. Kroz hordu, mladi ljudi dobijaju natrag sav adrenalin koje im je ovo drustvo oduzelo. Ponovo se budi sva ona energija i zelja za necim drugacijim, iskakanjem iz kolotecine, iz kolosjeka. Ima tu i nekog populizma, vidjeli su oni neke filmove, neke tamo strasne face i ko u svakom filmu, nisu toliko obradjeni elementi posljedica takvog stanja. Medjutim, vjerujem da taj populizam nije sam po sebi dovoljan koliko je vazan osjecaj identiteta, osjecaj pripadnosti, pripadnosti necemu velikom, zajednickom, necemu sto budi adrenalin, necemu sto izaziva akciju koja je previse dugo bila sputavana.
Dakle, nije bas ta omladina odustala. Odustalo je drustvo. DA! Drustvo je odustalo od omladine. Ko ce se smarati sa tim klincima koji samo probleme stvaraju?

Elem, da se vratim na svoju prijateljicu... Ona se iznervirala zbog mog opste poznatog stava da ne glasam. Kako nije bitno glasati? Kako ne vjerujes u to da ce glasanje sve promjeniti? Uplasila se cak da cemo se posvadjati...

Zasto je toliko veliki jaz izmedju glasaca i ne glasaca? Glasaci smatraju da su neglasaci pasivni i cesto da su sebicni, da misle samo na cuvanje svojih zivaca i zdravlja. Smatraju da ce se agonija prekinuti bas sada za ovo glasanje isto kako su smatrali i ranijih godina ali eto uvijek ti neglasaci ne izadju na izbore. Oni su bukvalno problem!
Pokusah ja ukljuciti neku logiku tu u razgovor... Glasaci uglavnom ne glasaju jer ne vide svoj izbor. Cesto glasaci ne zele da biraju izmedju dva zla manje, mozda zato sto oni zele dobro i ne zele kompromise sa zlim. Ako bi isli linijom manjeg otpora i recimo razmisljali tom logikom da i oni eto glasaju da i oni izaberu izmedju dva zla manje, pa zar ne bi onda isto tako, statisticki gledano, ti isti glasovi bili rasporedjeni istim smislom kao i do sada? Ako bi tako bilo dobili bi isto zar ne?
Recimo da ja sada pretjerujem sa svojim teorijama i recimo da to ne bi bilo tako. Pa ti onda zapravo trazis da ja glasam kao i ti. Sta ti si pametnija i sposobnija osoba od mene? Zasto? Zato sto si clan te stranke? Zato sto imas posao koji ces izgubiti zato jer glasas za tu stranku? Zato sto je neki ciko teta rekao da treba glasati a koji bere ogromnu lovu iz nasijeh dzepova i jos kaze kako odlucujem o buducnosti svoje djece?
LE FUJ! LE PRLJAVO I LE ODVRATNO! 
Tu se slazem. Ako imas takav pristup zaista se mozemo posvadjati i prestati biti prijatelji! To vec nije medjusobno postovanje vec naturanje opcija!
Kako moze neko uopste reci, imati hrabrosti da kaze da se izborima odlucuje buducnost djece? Pa ako je tako, vi sto ste glasali, gdje su VAM bile oci? Zasto ste napravili ovakvo sranje? I sta sada? Neglasaci trebaju da pociste govna za Vama i poprave Vam prosjek?

Mladi ljudi nikada nisu sjebali svijet. Uradili su stariji svojim odlukama i akcijama. Mladi ljudi se mozda nisu tada ni rodili. Oni su dobili u amanet ono sto su im stariji ostavili. S druge strane, bas zato sto im svijet ostaje u amanet, od mladih se uvijek ocekuje da proliju znoj i krv da nesto naprave. To ne ide preko noci. Ne moze se evolucija odigrati preko noci. Svi bi mi voljeli zivot ko u bajci, naravno da smo glavni akteri, ali ni u bajci to bas nije tako. Sjeti se, Pepeljuga je prvo prala podove, prala odjecu, sila za starije posestre i pomajku... To je slijed dogadjaja koji je prirodan, kao sto treba biti...

Ajmo sada kruzno da peremo podove, kao u KaraTeKid-u...

Pa dobro, sta je onda rjesenje, ako vec ne glasamo, veli prijateljica? Mani se suplje price i ne mudruj. Svijet je takav kakav je ko si ti da ga mjenjas.
Polako, ti sada misli na izbore. Nemas vremena da sada cujes rjesenja. Idi prvo glasaj, napravi promjene u koje sama ne vjerujes. Idi. Kada izbori prodju i kada se obistine rijeci Mese Selimovica, da svako novo vrijeme bude gore od prethodnog, dodji i saslusaj sta imam za reci... 


Za kraj, jos jedna bitna napomena, kao neka poenta price, moga razmisljanja i vidjenja... Kada meni padne na pamet da jedem cevape i odem u restoran i konobar mi kaze da nemaju te mi ponudi da odaberem nesto drugo, vjerujem da cu ustati i otici na drugo mjesto i traziti cevape. Ne znam kako Vi, ali vjerujem da su tako razmisljali mnogi koji su odavde otisli a tako razmisljaju i mnogi koji ce otici!
Ako vec ne vjerujete meni, evo jedne recenice jednog pametnijeg covjeka...
"Pobrinite se da dobijete ono što zaista želite jer ce vas prisiliti da volite ono što vam se daje." - Džordž Bernard Šo

No comments:

Post a Comment